Savremene narodne izreke, doskočice, poskočice
- Tako mlad, a već teški Fajgelj.
- Zbunjen ko Babić u Skupštini.
- Nema te satire koja može nadigrati stvarnost u Srbiji.
- Kolike su ti sise takav ti je život.
Nakon što je Aleksandar Vučić razlupao sva stakla u prostorijama SNS-a u Smederevskoj Palanci, vlast i opozicija ne prestaju s prepucavanjima.
Opozicija je, kao i uvek, jedinstvena – Vučića treba osloboditi što pre iz pritvora. S druge strane, vlast tvrdi da Vučić daje loš primer mladima i da je takvo ponašanje nedopustivo.
Razgovarali smo sa dvadesetak lidera srpske opozicije i svi su oni saglasni da je Vučić žrtva represivnog i autoritarnog režima.
„Vlast je u panici“, kaže jedan od lidera opozicije, koji je želeo da ostane anoniman. „To što u Srbiji više nije dozvoljeno razbijati stakla stranačkih prostorija samo govori o tome da vlast ne preza više ni od čega, ne bi li ugušila svaki otpor.“
Narodni poslanik Zoran Babić, međutim, za Zicer je izjavio da je ovo slučaj u kome iskreno podržava opoziciju i da veruje da ako je Vučić zaista uradio to za šta je optužen, onda je sigurno imao opravdan razlog za to.
Dok traju ova prepucavanja Vučić (23) i dalje ostaje u pritvoru.
Razgovarali smo i sa advokatom Aleksandra Vučića, sakupljača sekundarnih sirovina iz Smederevske Palanke.
„Moj klijent priveden je i zadržan u pritvoru samo zato što je Rom. Ovo je loša poruka za sve one koji u budućnosti budu želeli da uništavaju nečiju imovinu, a o svemu smo obavestili i Poverenicu za zaštitu ravnopravnosti“, rekao je.
Nezvanično saznajemo da Vučiću prija ova nenadana popularnost i da se nada da će mu ona omogućiti ulazak u narednu sezonu Velikog Brata.
Redakciji Zicera javio se mladić, prosečan stanovnik Srbije, lep, visok, pametan, gej, s evropskim vrednostima, pravilno usađenim u vaspitanje. Ispričao nam je svoju potresnu priču, a njegovu ispovest prenosimo u celosti.
“Posle mog celodnevnog rada u NVO „Lubriks“, odlazim kući, bacam tuš, nešto stavljam u kljun, čujem se s dečkom i odlazim da kuntam. Tada počinje pakao!
Sanjam kako gledam TV. Godina je 2016. Na TV-u ide Dnevnik, a u njemu, kao da sam u 90-tim: terminologija, likovi… ma sve je isto. Na Dnevniku o Ratku Mladiću govore kao o našem narodnom heroju, a Slobodanu Miloševiću podižu velelepan spomenik u Novom Pazaru. Tu već počinje znoj da me obliva, a onda sledi hladan tuš! Govore kako je gej parada zabranjena, a nas pedere ponovo nazivaju bolesnicima. Kosovo su proglasili okupiranom teritorijom, Vlada prekinula proces evropskih integracija, Vučić pod pritiskom pomahnitalog naroda podneo je ostavku, a svaka NVO koja prima pare od neke strane države, mora svom imenu da doda i ‘strana agentura’. Vojska Srbije se reformiše, vraća joj se i vojni karakter i uvodi obavezno služenje vojnog roka.
Toliko me je to pogodilo, da je počeo da mi se grči svaki mišić, guze ni od korova… odjednom sam se trg’o iz sna, obliven znojem, toliko da sam majicu i roze gaćice, koje sam dobio od dečka, mogao komotno da iscedim i napunim lavor. Odlazim do Vučićevog portreta, prekrstim se tri puta i pomolim se Bogu da sve ovo nije istina.
Palim TV i odjednom osećaj neopisive sreće preplavljuje moje izdepilirano telo.
Kod Vučićevića u goste došao je Vučić. Govori kako smo otvorili poglavlje 35, da je ovo najradosniji trenutak za našu zemlju i da najzad pripadamo evropskoj porodici. Skočio sam od sreće i izljubio ekran! ‘Vučiću, šećeru’, uskliknuo sam tada iz sveg glasa.
Zatim palim komp i vidim, hvala Bogu, Kosovo je i dalje albansko. Pretražujem vesti oko vojske i čitam naslov: Vojska svoje objekte pretvara u sigurne kuće.
Sve je bio ružan san. Laknulo mi je!
To je bila noć kad sam jasno video koliko su nam trauma donele ove tranzitne godine. Ne ponovile se!”
Ekipa Zicera došla je do neverovatnog otkrića! Vladimir Putin je besmrtan!
Nakon senzacionalnog otkrića ovih fotografija, razgovarali smo sa našim stručnjakom iz oblasti plastične hirurgije i fotošopa sa Odeljenja za PR, Univerziteta „Džon Nebitni“, Markom Plastikom. Pitali smo ga da li je ovo isti čovek ili se radi o veštim fotomontažama.
– Khm… Ovo istraživanje je samo potvrdilo ono što se odavno sumnjalo, a posebno u krugovima naše patriotske omladine – da Putin nije čovek, već proviđenje, poslato od Boga Rusima. I kao što možemo videti po fotografijama, na kojima je Vladimir Vladimirovič iz različitih perioda svog bitisanja na ovom svetu, pomoć se šalje Rusiji uvek kada joj je najpotrebnija, da je podigne iz blata. Evo, recimo, Obama. Da l’ bi mogao Obama da obori ruku Putinu? Teško!
– Dakle, na fotografijama je zaista Putin?
– Naravno da je na fotografijama Putin. Zapravo, postoji legenda da će se, onog trenutka kad Rusija ponovo zauzme Konstantinopolj, Putin vazneti na nebo, jer će tad biti kraj njegove misije na Zemlji.
Ekipa Zicera dobila je i nezvanične potvrde da su patriotske organizacije već počele da se okupljaju ispred ambasade Rusije i pale sveće za zdravlje pred Putinovom slikom. Pored toga, brojni apokaliptičari upozoravaju da je obznanjivanje ove strogo čuvane tajne znak zadnjih vremena.
Nakon poslednjeg gafa šefa poslaničke grupe SNS, Zorana Babića, kada je na video snimku uhvaćen dok u Skupštini Srbije „igra“ u svojoj poslaničkoj klupi, iako nije bilo muzike, ekipa Zicera je kontaktirala gospodina Babića kako bismo čuli njegovu stranu priče. Nakon što nas je ljubazno primio, gospodin Babić se zagledao u stranu, zatim zaplakao i u jednom dahu nam ispričao neverovatnu priču, koju prenosimo u integralnom obliku.
„Ne mogu više da ćutim!“, rekao nam je Babić kroz suze. „Ja sam čovek koji zna celu svetsku klasičnu književnost! Znam da izrecitujem sve Puškinove pesme, i na srpskom i na ruskom! Ali kad stanem pred kamere, dobijem neku neverovatnu tremu, kao da mi se gornji deo prednjeg korteksa potpuno blokira i pričam nešto bezveze, ispadam smešan! Posle toga analiziram sebe, čitam Frojda, Adlera, Junga, pa koristim Gresmanove metode, ali ništa. Onda sam probao, da bih se skoncentrisao, da pred nastupe recitujem isključivo Polimarkove replike iz Republike, ili da slušam Čajkovskog, u kom uživam i kad sam sam – i ništa!“
Nakon bolnog uzdaha, gospodin Babić nam je otkrio šokantnu istinu:
„Na kraju, kad ništa više nije pomagalo, otišao sam kod jedne starije žene koja se bavi… alternativnim metodama. Odmah mi je rekla da sam žrtva teških vradžbina, koje na mene baca određena individua iz opozicije, koju za sada neću imenovati. Radi se staroasirskoj magiji, gde se žrtvi oduzmu sve više moždane funkcije na neko vreme – u mom slučaju, kad god stanem pred kameru ili mikrofon. Trenutno sam na drugom stepenu terapije od ukupno sedam. Apelujem i ovim putem na tu individuu da prestane da mi život uništava ovim nečasnim radnjama. Ako smo suparnici u političkoj areni, nismo neprijatelji u areni života“, kroz suze je svoju šokantnu ispovest Ziceru zaključio Babić.
U mestu Bobovo kod Svilajnca, ovih dana je pravo vanredno stanje. Nakon kampanje na društvenim mrežama, meštani su se masovno odazvali potpisivanju peticije protiv Vlaška S, iz tog sela.
Razlog potpisivanja peticije, kako saznajemo sa sajta ‘bobovo.au.fr’, jeste „narušavanje arhitekturalnog sklada sela Bobovo, po kome je selo postalo nadaleko poznato“.
U želji da sazna o čemu se radi, ekipa Zicera je razgovarala sa Vlaškom S.
„Ja stvarno ne znam o čemu se radi ovde. Prvo mi je došao kamenorezac sa ponudom za lavove. Kad sam rekao da me to ne interesuje i da mi je to kič, sutradan mi je došao komšija da me ubeđuje da ne mogu mimo sveta. Kad sam i njega odbio, došao mi je predsednik MZ Bobovo da vidi u čemu je problem. Saslušao me je i rekao da nije problem i da meštani skupe pare za lavove, ako ja nemam para. Rekao sam mu da pare nisu problem i da neću lavove. Zapretio mi je da ne može na tome da se završi i pominjao neko kulturno blago i neke bobovske lavove.“
Sa druge strane, predsednik MZ Bobovo, Anđelko Paun, pokretač peticije, tvrdi da oni samo žele da zaštite „Bobovskog lava“, kamenu figuru po kojoj je selo postalo nadaleko poznato. Ispričao nam je i razloge za pokretanje peticije:
„Ovo je direktan udar na naše napore da zaštitimo „Bobovskog lava“ po geografskom poreklu! Ne možemo dozvoliti da umetnički sklad, koji smo s mukom decenijama gradili i po kome je selo postalo poznato širom sveta, ovaj skorojević sruši preko noći. Ako neće lavove, znači da ne želi ni da živi s nama. Spremni smo i do Strazbura da idemo da bismo ga naterali da stavi lavove na kapiju ili neka napusti selo! „Bobovski lav“ je veći od svih nas!“
U Ministarstvu građevine nam kažu da su sa problemom upoznati i da traže rešenje kako bi se sporni lavovi postavili, ili da se Vlaško sa celokupnim pokućstvom iseli iz Bobova. Radovi na zaštiti geografskog porekla „Bobovskog lava“ su već uveliko u toku, kao i konzerviranje arhitektonske zone Bobova, što će znatno doprineti razvoju turizma u tom mestu.
Mart 2016.
Na konferenciji za novinare koju će održati danas-sutra, Vučić je rekao da je odluka o prodaji Telekoma bila teška, ali da veruje da je ona u najboljem interesu građana Srbije.
„Moji prijatelji iz Lizarda ubedili su me da je prodaja Telekoma neophodna, a građani će blagodeti osetiti već krajem 2018. godine. Podsetio bih vas da smo mi iz SNS-a onomad podneli krivičnu prijavu protiv DS-a zbog prodaje Telekoma, ali vama to danas svakako ništa ne znači. Do juče smo govorili da bi „tom prodajom Srbija ostala lišena svoje vitalne telekomunikacione infrastrukture, što je nešto što se ni u jednoj zemlji ne prodaje“, i to, uveren sam, važi i danas.“
Lizard logo
„Lizard je kompanija za koju se vezuje mnogo skandala, od Britanije, preko Islanda, do Španije, međutim, oni su me uverili, a ja uveravam vas, da su se sada promenili“, rekao je premijer.
„Dragi prijatelji, želim još da vam kažem da sam ponosan na ovu Vladu, jer smo uspeli da prodamo ono što se do sada niko pre nas nije usudio da proda“, zaključio je Vučić.
Kako Zicer ekskluzivno saznaje od izvora bliskih Borku Stefanoviću, ovaj političar se, nakon neoliberalizma i novog komunizma oličenog u Ciprasu, okreće pravoslavlju, koje vidi kao jedini spas za Srbiju.
Stefanović je shvatio da je put kojim Srbija treba da ide – povratak tradiciji, nacionalnoj državi, utemeljenoj na pravoslavnim vrednostima. U jednom manastiru, koji je nedavno posetio, a tokom priprema za novi politički pravac, naučio je kako se pripremaju proja, pura i cicvara. Osim toga, Borko je naučio kako treba biti trpeljiv prema svojim političkim protivnicima i kako se motanjem buksne i brojanice može spojiti moderno i tradicionalno.
Kako saznajemo, novu stranku nazvaće PUSA (Pravoslavna Unija Stefanovićevih Aktivista)
U delu opozicije, međutim, ovaj Borkov potez tumači se na drugačiji način.
Gospodin Slavoljub Željković, iz Partije Uspeha, Šanse, Izobilja, Mira i Osmeha (PUŠIMO), navodi da je Borko, kao pragmatičan političar, video šta je među biračima aktuelno nakon sloma Ciprasovog novog komunizma, i da sada pokušava da, na talasu pravoslavnih ideja i najdubljih narodnih osećanja, sebi osigura opstanak na političkoj sceni.
Kako bismo čuli i drugu stranu, posetili smo Borka Stefanovića u sedištu njegove buduće nove stranke.
Nakon što je saslušao šta je g. Željković o njemu rekao, spustio je pogled, zavrteo brojanicu, a onda se prekrstio i smireno nam rekao:
„Najteže je biti prorok u svom selu!“
Kako bi čula i drugu stranu priče, ekipa Zicera svratila je do roštiljdžije Milosava Milosavljevića, vlasnika “Leskovačkog roštilja”, kog je NDNV optužila za pokušaj naraušavanja vojvođanskog identiteta.
Ekipa Zicera: Dobar dan, Mile.
Mile: Zdravo živo, snajke, koje te muči?
Ekipa Zicera: Htela sam da vas pitam šta mislite o nezadovoljstvu NDNV na to što ste otvorili leskovački roštilj u sred Novog Sada?
Mile: Koje da kažem? Taj Gluponjić zapenija k’o sivonja, k’o da sam Hitler. Ne da si da I’ mi iz Leskovac radimo k’o svi ostali.
Ekipa Zicera: Ali oni kažu da Vi uništavate vojvođanski duh.
Mile: Koji duh? Nemoj me zasmejavaš, pa koji je taj tvoj vojvođanski duh?!? Pa ovdena ti kao u Ujedinjene nacije, došaja je i ko je hteo i ko nije, da ih istreseš iz gaće te iz tuj organizaciju, pa to ima vojvođanski duh ko belac u Afriku. Pa otkude je on? Otkude su njegovi?
Ekipa Zicera: Ali oni misle da se time uništava stari, austrougarski identitet, ipak su Vojvođani fini.
Mile: Hahahahaha, nemoj snajke, ‘ću d’umrem ovde. Jeste, jeste, ovde je sve fino, baš pre neki dan ape me džukela, skoro nisam ni osetija, to bre fino sve, austrougarski kao što kažeš.
Da vam kažem nešto ja, da se manu oni tija gluposti, da si počnu nešto pametno da rabote, a ne kao onaj moj sin džbalebaroš, što po cel’ dan sedi i mašta mi o neke gluposti. To bre lopatu da oseti, da vidiš kako bi im izletele tija gluposti iz glave. Eve ti fina Vojvodina, opustela od tija filozofi, niko da se lati motike, nego samo nešto fantaziraju.
Nego snajke, šta da ti turim u ovu pljeskavicu?