Jozo Bećković iz Splita konačno je pronašao svoju životnu misiju – i ona se sastoji od apsolutno ničega

Kad god pogledate u prozor i vidite da vaš susjed leži na kauču u 14 sati u utorak, nemojte ga odmah osuđivati. Možda je, poput Joze Bećkovića (47), jednostavno dostigao prosvjetljenje.

 – Кada sam skužio da je prapostojebina moje obitelji selo koje se zove Mrtvo Duboko, u tom momentu mi se otvorila druga dimenzija razume. Skužio sam da treba da se pravim mrtav i mislim duboko. – rekao je Jozo.

– Sada se bavim postojanjem i djelom u nedjelovanju, takoreći estetikom neestetskog i nečinjenjem zarad samoga nečinjenja.
Znate li staru izreku „Tko radi taj i griješi“ tu je ključ! Ne radim – ne griješim – objašnjava nam Jozo mirnim glasom, ne mičući se s kauča na kojem smo ga zatekli.

 – Nije to neka moja  lijenost. To je ekološka odgovornost.- dodao je Jozo.

Jozo potječe iz obitelji Bećković, što ga je – kako sam kaže – „već pri rođenju predodredilo na određenu veličinu, ali ne nužno i uspjeh.“

U ranoj mladosti okušao se kao pjesnik. Napisao je ukupno četiri i pol pjesme, od kojih je pola nedovršena jer mu se u ključnom trenutku isprazni­la kemijska. Inspiraciju je crpio iz svog čuvenog kaputa i kačketa kojeg nosi u svim prilikama – ljetnim vrućinama, vjenčanjima, pa i na razgovoru za posao u Konzumu.

„Taj kačket je moja veza s veličinom,“ objašnjava Jozo, popravljajući karirani kačket koji izgledom stoji negdje između Šerloka Holmsa koji rješava zločin i Matije Bećkovića koji recitira na akademiji. „Kad ga stavim na glavu, osjećam kako mi misli teku. Nažalost, teku uglavnom u krivom smjeru.“

Njegova najpоznatija pjesma, „Oda Dalmaciji u četvrtak poslijepodne“, nikada nije objavljena jer je, kako kaže izdavač kojeg smo kontaktirali, „tehnički bila pjesma, ali duhovno više podsjeća na uputu za sastavljanje namještaja.“

Karijera koja je oštetila sve uključene strane

Nakon poezije, Jozo se okušao u nizu zanimanja, pri čemu je svaki put ostavljao trag – doduše, uglavnom u obliku materijalne štete.

Kao vodoinstalater proveo je tri tjedna, za koje je vrijeme uspio poplaviti dva stana, jedan podrum i misteriozno oštetiti lift u zgradi s kojom nije imao nikakve veze.

„Tehnički, lift nije bio moj zadatak,“ objašnjava. „Ali nekako se dogodilo.“

Kratka epizoda kao električar završila je evakuacijom ulice.

Pokušaj uzgoja maslina rezultirao je – nitko do danas ne zna kako – nestankom triju stabala koja su bila tamo od Austro-Ugarske.

Rad u turističkoj agenciji trajao je točno jedan sezon. Grupu Nijemaca koje je vodio na izlet još uvijek traže…

„Uvijek sam imao best intentions,“ kaže Jozo filozofski. „Problem je bio execution.“

Crnogorske korijene otkrio na internetu

Prekretnicu u životu donijelo je otkće porijekla. Pregledavajući obiteljsko stablo – „uglavnom iz dosade, ležao sam ionako“ – Jozo je otkrio da mu je pradjed bio Crnogorac.

„Sve mi je odjednom sjelo na mjesto,“ kaže uzbuđeno, jedini put kada se pomaknuo tijekom našeg intervjua. „Mislio sam da sam samo loš u svemu što radim. A zapravo sam kulturno autentičan.“

Jozo sada slobodno citira crnogorsku mudrost koja kaže da je odmor svetinja, te da čovjek koji miruje ne može napraviti štetu.

„To je moja filozofija. Potkovana genima i tradicijom.“

Zelena agenda, kauč i mir susjedima

No Jozo nije stao na puko osobnom zadovoljstvu. On je svoju neaktivnost uokvirio u širi, planetarni kontekst.

„Svaki put kad ustanem i nešto pokušam, ostavljam ugljični otisak. Trošim struju, gorivo, živčane stanice svojih bližnjih. Jednom sam samo otišao po kruh i završio s kaznenom prijavom – ne pitajte.“

„Ovako, ležim. Nula emisija. Nula štete. Susjedima je mir. Gradu je mir. Jadranu je mir.“

Njegova susjeda Mara, 71, s kojom smo razgovarali na stepeništu, neočekivano mu je dala za pravo.

„Dok je radio, stalno je nešto curilo, gorjelo ili tutnjalo iz stana. Sad je tiho. Bogu hvala.“

Kačket ostaje

Na kraju razgovora pitali smo Jozu planira li ikada promijeniti životni stil.

Dugo je šutio. Pogledao u strop. Popravio kačket.

„Znaš što je rekao Šerlok Holms? ‘Kad eliminiraš nemoguće, ono što ostane, ma kako nevjerojatno izgledalo, mora biti istina.’ Ja sam eliminirao sve što je moguće da radim. Ostalo je ovo.“

Pokazao je na kauč.

„Elementarno, dragi moj.“

Jozo Bećković živi u Splitu s kaučem, kačketom i mirnom savješću. Trenutno ne prima medijske upite jer je zauzet neradom.

Tekst je satiričan. Svaka sličnost s osobama koje poznajete potpuno je namjerna.

Izvesni Đorđo poreklom iz okoline Benkovca je pre tačno osam dana prodao kuću od 300M² na placu od 5000M² na Altini, planira da kupi selo Ruski Кrstur u Vojvodini i da mu promeni ime u Proruski Кrstur Maks Pro Ultra.

Ovo obrazlaže svojom bezgraničnom ljubavlju prema majci Rusiji i Samsungu.

U Proruskom Кrsturu Maks Pro Ultra Đorđo planira napraviti rusko etno selo kao i školu ruskog jezika i otvoriti veleposlanstvo majke Rusije za Balkan, ali i instalirati ogroman protivgradni sistem Samsung S400 zbog boljih prinosa žitarica.

– U planu sam posadit i plantažu sibirske ironije i otvorit fabriku vodke koja bi zapošljavala 8000 radnika sa poteza od Кrstura do Srbobrana opet zbog simbolike imena tih mjesta. – Izjavio je Đorđo.

Zaključujući svoj ambiciozni plan, Đorđo je naglasio da ovim projektom želi dodatno da učvrsti vekovne srpsko-ruske odnose, za koje veruje da su „dublji od Dunava i bolji od ruskog gasa pre sankcija“. Stručnjaci za regionalne prilike, međutim, podsećaju da u samom Ruskom Krsturu zapravo žive Rusini, koji su u većini unijati, odnosno katolici istočnog obreda, ali Đorđo smatra da je to samo „tehnički detalj koji će se rešiti promenom naziva sela i eventualno tabli“.

„Bitno je da u imenu stoji rusko, ostalo ćemo lako“, zaključio je investitor, dodajući da očekuje i bratimljenje sa najmanje tri sibirska grada „čim pronađe gde su tačno“.