Već tokom prva tri dana zasedanja dobar deo poslanika Studentske liste zaspao je u skupštinskim klupama. Dok je Vučić držao govor, niko od njih nije se javljao za reč. Za to vreme sanjali su snagu egzistencijalnog institucionalnog zaveta na kojem se ukrštaju živa istorijska savest i državnička odgovornost. Jedan se na reči „državnička odgovornost“ nakratko trgao, video da Vučić još govori i nastavio da spava.

Plenum još nije izglasao da li se na zasedanju Skupštine sme spavati. O tome je trebalo da se odluči još prvog dana, ali je tačka skinuta s dnevnog reda jer su zaspali i predlagač i poslanik koji je tražio da se o predlogu povede rasprava. Ostalo je da se pitanje ponovo razmotri čim se steknu uslovi, odnosno čim obojica budu budna u isto vreme.

Sanjali su kako im plenum uručuje ordenje jer njihova žrtva svedoči da je znanje prevashodno obaveza delovanja u ime istine i slobode. Prilikom dodele pročitano je i obrazloženje da su izdržali tri dana zasedanja bez ijednog javljanja za reč. Jedan od nagrađenih hteo je da se zahvali, ali mu je rečeno da će o tome da li može da govori plenum odlučiti na sledećoj sednici.

Sanjali su i kako za deset godina nove generacije studenata pronose studentsku štafetu od Vardara pa do Triglava, a odatle idu put Brisela. U Briselu ih je dočekao čovek iz protokola, pogledao štafetu i pitao imaju li zakazan sastanak. Nisu imali, ali su mu objasnili da je štafeta već prošla Triglav i da bi sad stvarno bilo glupo da je vraćaju.

Saičić je sanjao da je kao predsednik Srbije otišao u Japan, gde mu uručuju orden za ubistvo poslednjeg samuraja koje je izvršio njegov prađed. Kad su ga domaćini pitali hoće li se obratiti okupljenima, rekao je da se ni u Skupštini nije javljao za reč i da ne vidi zašto bi sad pravio izuzetak.

Pikac je sanjao da u Jugoslovenskom dramskom pozorištu režira predstavu o tome kako je spavao u Skupštini Srbije. Na prvoj probi glumac koji ga igra pitao je šta radi kad Vučić završi govor. „To ćemo videti kad završi“, rekao mu je Pikac.

Poslanica koja je sedela iza Gašića dok je ovaj čitao Panegirik o Čupiću sanjala je ovaploćenje antičkog ideala kalokagatije. Ostali su sanjali savršeno jedinstvo etičke lepote, unutrašnje vrline i spoljašnjeg dostojanstva, habitusa koji daleko prevazilazi ravan puke čulne pojavnosti.

Pred kraj sednice jedan poslanik je u snu podigao ruku. Kolege su ga odmah probudile da provere da li se javlja za reč. Rekao je da je sanjao da je u kafani i da doziva konobara. U zapisnik je ušlo da se poslanička grupa ni tog dana nije javljala za reč.