Portal Zicer najoštrije demantuje navode režimskog portala mitoman.org pod naslovom JOŠ JEDNA BRUTALNA LAŽ O POSVEĆENOSTI DRŽAVE – КAКO SE GRAĐANI OBMANJUJU BEZ IMALO SRAMA u kojem se iznose gnusne neistine da predsednik Srbije Aleksandar Vučić nije zabrinut zbog situacije na putevima, te da je vest o „previše izgrađenih saobraćajnica i premalo vozila za čišćenje snega“ navodno „logički neodrživa“.
VUČIĆ ZABRINUT: ZBOG PREVIŠE IZGRAĐENIH PUTEVA NEMAMO DOVOLJNO VOZILA ZA ČIŠĆENJE SNEGA
Naprotiv – Vučić je izuzetno zabrinut. Toliko zabrinut da se, prema saznanjima Zicera, lično interesovao za svaki kilometar autoputa koji još nije očišćen.
Zicerova vest nije bila pokušaj da se objasni funkcionisanje sistema zimskog održavanja puteva, niti da se ospori postojanje planova, budžeta ili ugovora. Naprotiv, tekst je analizirao unutrašnju logiku javnog narativa vlasti.
Tvrdnje da je u pitanju „gruba podvala“ predstavljaju klasičan pokušaj režimskog spina, čiji je cilj da se odgovornost za neočišćene puteve prebaci na oponente vlasti čime se, po ustaljenom odsustvu inteligencije režimskih novinara, umanjuje predsednikova lična emotivna uključenost u svaki problem koji je sam proizveo, predvideo ili naknadno objasnio.
Da budemo potpuno jasni:
Zicer nigde nije tvrdio da država ne čisti puteve.
Zicer je samo preneo zabrinutost predsednika što ih ima previše.
A ta zabrinutost je, kao i uvek, legitimna.
Jer ako se Srbija ubrzano razvija, a razvija se zahvaljujući naporima još uvek aktuelnog predsednika, za razliku od prethodnih predsednika, logično je da razvoj ponekad pretekne mehanizaciju. To se ne može nazvati propustom sistema nego je jednostavno nuspojava uspeha.
U tom smislu, potpuno je netačna tvrdnja da Zicer relativizuje infrastrukturni napredak Srbije. Naprotiv, mi ga apsolutizujemo do tačke pucanja, što je jedini iskren način da se o njemu govori.
Posebno nas raduje što režimski portal u svom tekstu priznaje da:
– predsednik gradi puteve,
– predsednik voli svoje puteve,
– predsednik često govori o putevima,
– predsednik ponekad govori i o snegu.
Time se, makar nenamerno, potvrđuje suština naše vesti.
Posebno je indikativno što se u reakciji pravi razlika između „dozvoljenog“ i „nedozvoljenog“ delovanja u javnoj sferi, pri čemu se kao primeri prihvatljivog navode formati poput Njuzneta i autorski rad Zorana Kesića. Ta distinkcija je dragocena upravo zato što je nenamerna.
Naime, Njuz i Kesić predstavljaju oblik kritike režima koji funkcioniše unutar stabilnog okvira političke prihvatljivosti: ona ironizuje pojave, stilove i izjave, ali ne destabilizuje osnovni narativ o racionalnosti sistema. Takva kritika je kompatibilna sa postojećim poretkom jer ga, čak i kada ga napada, ne dovodi u epistemološko pitanje.
Pisanje režimskog portala mitoman.org, predstavlja ozbiljno narušavanje ravnoteže: pokušaj da se zabrinutost predsednika Vučića iskoristi za diskreditovanje svih koji drugačije misle pa i samog predsednika, što je metodološki pogrešno i estetski neukusno.
U tom smislu, Zicer će nastaviti da odgovorno informiše javnost o svim problemima koji nastaju usled prevelikog uspeha države, uključujući i one koji se javljaju samo zato što je Srbija otišla predaleko napred.
Jer nije problem što Srbija ima puteve.
Problem je što neki imaju potrebu da dokazuju da predsednik nema razloga za brigu.
A on, kao što znamo, uvek ima neki razlog.
Smatramo da je reakcija ćaci portala mitoman.org dragocen doprinos javnoj raspravi, jer pokazuje granicu do koje je iznošenje istine o predsednikovoj zabrinutosti prihvatljivo – i tačno mesto na kojem prestaje da bude prihvatljivo, tj kada njegova zabrinutost narušava ustaljeni obrazac režimskih medija u pumpanju kulta ličnosti predsednika!






