Sanjam nočas u gluho doba Allaha mi ko ja sjedim na Terazijama u Beogradu i nije me bona strah ničega, nikako nisu ćetnici oko mene nego fin neki svijet taman ko ljudi.
Pa bona i ne smrde nego mirišu, oprani svi, sredjeni, obrijani muški, a i žene dokle se vidi, a vidi im se skoro sve, ne bi vjerovala Allaha mi.
Samo jedan čupav, s bradom i vuče usisivać za sobom, plaće ko godina i sve tepa onom usisivaću, ne bi nako da mu je žena ili čovjek pošto mi izgleda ko da više muškog insana voli nego ženskog.
Helem dade mi on nekakav ćup sa dvanaest zvjezdica i kaže „Protrljaj ga i ispuniće ti tri želje“. Ja ga protrljah kad iz njega iziđe pop, ali nehkakav lijep ko glumac ko da nikako nije vlaški pop i kaže on meni „ja sam Gligorije iz Njemačke i ispuniću ti tri želje“.
Kažem ja de mi bolan reci hoće li studenti pobijediti ili će Vučić ostati na vlasti? Hoće li promijeniti patrijarha?
Kaže on da ne zna jer je zato zadužen Irinej iz Bačke, a on nikom ne ispinjava želje, onda se nasmija pa kaže skoro nikom i tu se ja probudih.
Išla sam jutros kod hođe reko mi je da me spopadaju džini i da mi mora sihre skidat
Vidovita Džamila
Home Ni na nebu, ni na zemlji Usnila je dubok sanak vidovita Džamila: Evo šta će biti s protestima...