Starac Tanasije iz mesta Žlijebac u Bosni i Hercegovini, u 83. godini svog života najzad je pronašao svoj seksualni identitet, javljaju bosanski mediji.
Ova starina, govoreći o svom životu, kaže kako je sa deset godina stupio u partizane. Premda je to dečiji uzrast, u partizanima, tvrdi Tanasije, još tad su se „upoznali sa ženskinjem“, jer je to bila direktiva „ozgo“. Tanasije je tada shvatio da mu se žene uopšte ne dopadaju. Nešto posle rata, sa 16 godina, kako je to bio običaj u njegovom kraju, roditelju su mu našli ženu. Nakon dve godine su ga i oženili. Danas Tanasije ima sedmoro dece, osamnaestoro unučadi i dvoje praunučadi. Kaže da je veoma ponosan na svoje veliko potomstvo i bez obzira što je takve seksualne orijentacije, kada bi ponovo bio mlad, opet bi se oženio i izrodio toliko dece.
Pobegao je Tanasije jednom od kuće i žene i pokušao da se zamonaši, misleći da je to u stvari poziv njegovog života. Ali, kako kaže, to je sve jedno foliranje.
– Ti popovi tamo u namastiru nose one suknjice i misle da su nešto naročito važni. A u stvari su mnogo smješni. Volim ja taki život. Ljepo je to. Nemaš ni brige, ni pameti. Sve dobiješ na gotovo i ljudi te poštivaju. Ali ništa to nije zasluženo, čovjek mora sam da se pomuči u životu i da zasluži poštivanje inače neće znati cjeniti ni ljude, ni sebe kako treba. Nego će ljude potcjenjivati, a sebe precjenjivati – mudro objašnjava Tanasije.
– Kasam izrodio sedmo djete, svatio sam da je dosta. Meni se to i onako gadilo činiti, to pravljenje djece. Ali sam mislio da je to tako kod svakoga i nisam razmišljo da sam ja u stvari drugačiji od drugih. A išlo me to, nije da nije. Ma, da sam samo mahno gaćama pred ženom, ona bi odma zanijela – objašnjava Tanasije kroz šalu.
– Već u kasnim zrelim godinama sam svatio da samenom nešto nije kako treba. Dok su drugi muškarci mojijeh godina sa setom pričali o onijem stvarima, ja sam bio potpuno miran što se toga tiče. Niti me je to privlačilo, niti sam više o tome mislio. Drugi su mislili da je to tako kod mene zbog boravka u namastiru i da sam tamo naučio neku naročitu vještinu – dodaje Tanasije.
– Onda kasam se počo pitati šta mi je, počo sam knjige čitati i tu medecinu istraživati. Kad sam svatio o čemu je rječ i da sam ja zapravo žensko zarobljeno u muškom tjelu, tad sam već imo preko 80 ljeta. Možda je to tako i dobro, jer da sam to ranije svatio ko zna kakvu bi glupost napravio – objašnjava Tanasije.
– Nemam ja ništa protiv toga što se ovi sad neki taki ko ja bore za ta neka naša prava. Ali ja mislim da čovjek treba da živi nako kako mu je Bog dao. Bog je inače vješt u šali, svašta ume smješno da načini. Ali kakav god da je, nikad nije protivu čovjeka. Zato ne treba ništa dirati. Kako je, nako je. A ti što se žale da se muče jer su u drugačijem tjelu, oni se obično muče i kad promjene onu stvar. Tek ondak se muče, jer muka je u njivom srcu, a ne u tjelu – zaključuje starina Tanasije.