Veliki broj autobusa iz Evrope i Skandinavije pristigao je danas u Potočare na obeležavanje genocida u Srebrenici. Više o tome za Zicer govore same žrtve.
–Strašno je bilo ! Kad su me zvali iz majke Srebrenice da me pitaju jesam li pogino ’95 odlučno sam reko da jesam! Kako neću poginut Allaha mi dragog kad su me mučki ubili Srbi! Evo me na ploči, dođi da vidiš bolan, da posle neko ne kaže kako Suljo laže! –
Druga žrtva Selim Hadžić (57), živi od 1991. u Oslu gde ima svoju građevinsku firmu. – Ćuj jarane, ćim je zapucalo ja sam oš’o! Lijepo su nas gore primili, svaka ćas. Ali kad sam ćuo štas Srbi uradili ’95 odmah sam se prijavio na spisak poginulih! Dosta je bilo šutnje! Poginuo sam i ja i babo moj i moja hanuma Mirela al’ ne mere ti sad ona govorit, u toalet je ošla. –
Iz udruženja Majke Srebrenice kažu da se spisak od 3000 popeo skoro na 9000 ali da to nije konačan broj: – Svakodnevno otkrivamo nove ubijene. Naša organizacija u saradnji sa nevladinim organizacijama iz Srbije svakodnevno dobija pozive širom svijeta od ubijenih. Otprilike mjesečno proširujemo spisak na oko 30 novih žrtava imenom i prezimenom. Mnogi od njih žive i rade u Evropi, Skandinaviji a neki čak u Americi. Svima njima želimo da zahvalimo na javljanju i da im obećamo da njihovo mućko stradanje ’95 neće bit zaboravljeno! –