Kako nezvanično saznajemo od babastrine Ivice Dačića, koja živi u Žitorađi, koalicija Dačića sa Joškom Brozom nije ni malo slučajna.
Babastrina Mara Dačić ispričala nam je jednu zanimljivu i skoro neverovatnu priču o Drugom svetskom ratu i poratnim godinama u Žitorađi.
Naime, Dačićeva baba je u tim ratnim godinama ostala bez muža. Rat je odneo mnoge živote, pa tako i Dačićevog dedu. Međutim, već posle pola godine „desio“ se mali Desimir.
– U to vreme je bila velika sramota kad se rodi vanbračno dete, ali pošto niko nije znao šta je sa Ivičinim dedom, bratom od mojega muža, koji je odveden u logor, svi smo ćutali. Mali Desimir se desio za vreme Užičku republiku, kada je moja jetrva bila u Titinom štabu kao pisarka – objašnjava nam babastrina Mara.

– Ćutali smo i zbog partizana i zbog četnika. Nije se smelo govoriti da je Tito, u stvari, otac malog Desimira, jer bi nas pobile obe vojske. Zato je to ostala tajna, evo sve do danas – dodaje baba Mara.
– Dok je Tito bio živ, iz Beograda su stalno stizali paketi. Tu je bilo svačega: olovke i sveske za školu malom Desku. Pa onda slatkiši i pare, a ponekad i neka razglednica sa Briona. A onda je odjednom sve prestalo. Ivica o svemu tome nije znao ništa dok nije krenuo u visoke škole. Posle mu je Desko sve otvoreno rekao. Od tad se počeo družiti sa tim Joškom Brozom. I ne treba mu zameriti, oni su najrođeniji, a krv nije voda – zaključuje baba Mara.

Da krv nije voda uverili smo se u Žitorađi, i dok smo se raspitivali o poreklu Ivice Dačića, meštani su nam preneli zanimljive informacije:
Dačićeva baba, iako ništa nije znala o komunističkoj partiji, u duši je oduvek osećala da je levičar – brinula je uvek da svi u selu dobijaju jednako. Samo, tada nije znala da je to nauka, ona je mislila da je to normalno. Tako je i bilo, dok nije srela Tita.
Kad se ova genealogija uzme u obzir, onda je sasvim jasno zašto je Ivica danas postao ovo što je postao.